ŽIVOT U DOBA KORONE – OD NEGACIJE DO PRIHVAĆANJA

Ovih dana započelo je postupno popuštanje protuepidemijskih mjera. Na kraju jednog i početku novog ciklusa življenja u ozračju Covid-19 pandemije imam potrebu rezimirati ono što smo prošli te ukazati na ono što u psihološkom smislu možemo očekivati u narednom razdoblju.

U relativno kratkom vremenu Covid-19 je zahvatio cijeli svijet, a posljednjih tjedana prožeo je i hrvatsku realnost. Preko noći je promijenjen dosadašnji način našeg života na osobnom i poslovnom planu.

Covid-19 pandemija je zaustavila i naš neposredni rad s klijentima u Udruzi te trenutno razmatramo način pružanja naših usluga u novim okolnostima. Nakon početne zbunjenosti na početku pandemije, a potom i potresa u Zagrebu i kod nas se, kao i kod brojnih kolega psihologa javila potreba da damo svoj doprinos. Ponudili smo u sklopu Udruge usluge besplatnog telefonskog savjetovanja. Na Blogu na web stranici Udruge i na Fb stranici objavili smo seriju kraćih tekstova u kojima smo obradili različite psihološke teme koje su se same po sebi nametnule u postojećim okolnostima.

Analizirajući osobne poruke posjetitelja Fb stranice i komentare na objavljene tekstove uočili smo da ih je većina snažno emocionalno obojena, što je očekivano i razumljivo s obzirom na činjenicu da se nalazimo u zahtjevnom i teškom vremenu praćenom intenzivnim emocijama.

Sadržaj pojedinih komentara i poruka ukazuje na osjećaje tuge, straha i zabrinutosti za vlastito zdravlje i zdravlje bližnjih, posao, financijsku situaciju, budućnost svoje djece i obitelji. Neki komentari su puni ljutnje, neki odražavaju tugu, dok treći ukazuju na pronalaženje dobrih strana i u ovim izvanrednim okolnostima.

Bez obzira na to koje emocije prevladavaju, iz poruka i komentara je očito da smo u proteklom periodu postali svjesni različitih gubitaka na osobnom i općem planu. Svjesni smo toga da je gospodarstvo ozbiljno uzdrmano, pojedine grane poput turizma su pretrpjele velike gubitke i još uvijek nije jasno kako će u budućnosti funkcionirati. Neki ljudi su preko noći ostali bez posla uslijed čega su, unatoč državnim poticajima, mjesečni kućni prihodi znatno smanjeni. I sada kada počinju popuštati neke epidemiološke mjere do daljnjeg će ostati na snazi mjera socijalnog distanciranja. Uslužne djelatnosti poput frizera, kozmetičara, pedikera, trgovina i dr. radit će u promijenjenim uvjetima. Odjeću ćemo kupovati bez isprobavanja u trgovini, frizeri neće pružati neke do sada uobičajene usluge poput bojenja pramenova, restorani i kafići će usluživati goste isključivo na terasama, itd., itd..

Kao što vidimo, u pitanju je bezbroj promjena i gubitaka koji su se dogodili u kratkom vremenu i na koje se trebamo prilagoditi. Iako se tijekom života suočavamo s brojnim izazovima, gubitcima, promjenama i krizama te se na iste prilagođavamo brže ili sporije, uz više ili manje prolaznih popratnih psiholoških reakcija, činjenica je da je suvremenom svijetu situacija u kojoj se trenutno nalazimo nepoznata. Cijeli svijet je izložen Covid-19 pandemiji, a stanovnici Zagreba i okolice dodatno i posljedicama razornog potresa u ožujku te nakon toga nizu manjih potresa. Ovakva kombinacija stresnih i traumatskih događaja rezultira istodobnim odvijanjem više psiholoških procesa kod gotovo svakoga.

Iako sam u prethodnim tekstovima pisala o najčešćim psihološkim reakcijama koje se mogu javiti u situaciji pandemije i potresa, komentari i poruke naših čitatelja su me potaknuli da detaljnije opišem sam proces žalovanja u aktualnoj situaciji.

Žalovanje je psihološki proces koji se može aktivirati u svakoj situaciji gubitka. Žalujemo nakon smrti bliske osobe, ali i zbog brojnih drugih gubitaka. Tako je u literaturi dobro poznat i opisan proces žalovanja u situacijama različitih gubitaka uključujući dječje reakcije na separaciju od roditelja, reakcije na razvod braka, reakcije zdravstvenog osoblja na smrt pacijenta i sl. (Maciejewski i sur., 2007).

Elisabeth Kubler-Ross (1969) je opisala 5 faza žalovanja: poricanje, pogađanje, ljutnja, tuga/depresija i prihvaćanje.

Ukratko ću opisati svaku od ovih faza i njezine specifičnosti u aktualnoj situaciji.

Negacija

Negacija je obrambeni mehanizam pod kojim se razumijeva intelektualno i emocionalno negiranje (poricanje) nečega što je jasno i očito. U nekim situacijama, poput primjerice situacija izravne životne ugroženosti, poricanje tjelesne i emocionalne boli doprinosi našem samoočuvanju i osigurava nam vrijeme za pripremu na najprikladniji odgovor na postojeći izazov. Osim toga, pomaže da se uslijed prebrzog suočavanja s gubitkom ne izložimo nepotrebnoj patnji. Omogućuje postupno, potpuno suočavanje sa stvarnošću u trenutku i na način koji nam najviše odgovara. Nezdravo postaje onda kada se uporno odbijamo suočiti s očitom stvarnošću.

Suočavanje s aktualnom Covid-19 stvarnošću može otežavati činjenica da su posljedice zaraze zbunjujuće i različite i na individualnoj i na općoj razini. Opasnost postoji, riječ je o zaraznoj bolesti koja može imati smrtni ishod. Međutim, ta je opasnost nevidljiva i za sada bez većih posljedica u državama poput Hrvatske koje, na svu sreću, broje mali broj ukupno zaraženih i umrlih osoba. Navedeno može doprinijeti pojačanoj negaciji ozbiljnosti problema, pretjerano „ružičastom“ pogledu na krizu, pružanju otpora i upornom inzistiranju na aktivnostima koje su simbol ustaljenog načina života. Primjerice, pandemiju se može uporno uspoređivati s gripom, umanjivati njezina opasnost i fatalne posljedice koje su zadesile države poput Kine, Italije, Španjolske i SAD-a te zanemarivati ili odbacivati preporuke o mjerama samozaštite i zaštite drugih.

Pogađanje

Faza pogađanja počinje u trenutku kada nestaje negacija i počinje priznavanje problema, ali još uvijek ne postoji potpuna spremnost za odustajanjem od misli i uvjerenja koja daju trenutni osjećaj sigurnosti i kontrole nad situacijom. Nastoji se postići kompromis s ciljem ublažavanja teških i bolnih osjećaja. Tako u fazi pogađanja, svjesni ozbiljnosti problema, možemo primjerice reći: „Sada kada su popustile protuepidemijske mjere mogu napokon slobodno izaći i prošetati s prijateljicama (Jarunom, uz more, itd.).“ ili „Korona virus je problem, ali proći će brzo i sve će opet biti jednako kao i prije.“

Ljutnja

Javljanje osjećaja ljutnje je jedna od faza u sklopu procesa žalovanja. S obzirom na to da je u aktualnoj situaciji izvor naše patnje i gubitaka sićušni i nevidljivi virus na koji je teško direktno usmjeravati i izražavati ljutnju, osjećaji ljutnje se mogu premjestiti na druge izvore. Tako se osjećaj kontrole nad situacijom, posebice osjećajima bespomoćnosti i straha može uspostavljati okrivljavanjem drugih, ljutnjom na predstavnike vlasti, na pojedine profesije koje prema našem mišljenju ne čine dovoljno u obuzdavanju pandemije i njezinih posljedica, na osobe koje krše mjeru samoizolacije, pojedince koji ne poštuju mjere socijalne distance, kao i ulaženjem u sukobe s bližnjima u neposrednom okruženju ili na društvenim mrežama, aktivno kršeći postojeća pravila i restrikcije i na brojne druge načine.

Depresija

Faza depresije počinje kada postajemo svjesni stvarnosti vezane za Covid-19, njezine ozbiljnosti, postojećih i potencijalnih materijalnih i nematerijalnih gubitaka u vidu gubitka posla, visine dosadašnjih prihoda, načina dosadašnjeg života, mogućnosti slobodnog kretanja, gubitka vlastitog zdravlja, zdravlja bližnjih i moguće vlastite smrti i smrti bližnjih. U ovoj fazi dominiraju osjećaji bespomoćnosti, samosažaljenja, tuge, potištenosti, lakog odustajanja od zacrtanih planova, pesimističnosti u odnosu na budućnost i sl.

Bitno je napomenuti da se faza depresije u sklopu žalovanja razlikuje od depresivne epizode odnosno od povratnog depresivnog poremećaja po trajanju, perzistiranju, intenzitetu, kao i vrsti pojedinačnih simptoma koji se javljaju u sklopu spomenutih dijagnostičkih kategorija.

Prihvaćanje

Faza prihvaćanja počinje kada prestanemo negirati činjenice, boriti se protiv stvarnosti, prihvatimo okolnosti kakve god one bile te se počnemo učinkovito suočavati s onim što se dogodilo i što se događa.

U situaciji Covid-19 pandemije prihvaćanje podrazumijeva da se možemo suočiti s pratećim emocijama, s vlastitom ranjivošću i prolaznošću te s činjenicom da postoje sile i pojave poput virusa koje su izvan naše kontrole, istodobno svjesni da i dalje imamo kontrolu nad svojim mislima i ponašanjem nastojeći se prilagoditi postojećim promjenama u različitim područjima života.

Faze žalovanja nisu fiksne, što znači da se mogu pojaviti ili se ne moraju pojaviti ovim redoslijedom. Osim toga, postoje individualne razlike u procesu žalovanja. Neki pojedinci prođu brže kroz žalovanje, neki sporije. Svatko se različito vrijeme zadrži u svakoj od faza. Neke osobe mogu prolaziti kroz jednu te istu fazu više puta, na različite načine, dok drugi mogu preskočiti jednu ili više navedenih faza.

Žalovanje je potpuno normalna psihološka reakcija koja se javlja u situacijama gubitaka koji su u posljednje vrijeme svakodnevna pojava u našim životima. Kako bismo te gubitke prebrodili i prihvatili, važno je prepoznati svoje osjećaje, o njima razgovarati, te tražiti i pružiti podršku.

                                                                                                                                        Sanja Mršić Jurina