KAKO JE OVA PANDEMIJA UTJECALA NA KVALITETU ŽIVOTA?

Polazeći od potrebe realnog sagledavanja svih okolnosti vezanih za Covid-19 pandemiju, posebice činjenice da se u ovom trenutku oko 3 100 000 ljudi u svijetu zarazilo virusom, a preko 200 000 ljudi je umrlo od posljedica zaraze, razmišljanja koja se u javnom prostoru pojavljuju kako je ovo najbolje što se svijetu dogodilo čine se najblaže rečeno neprimjerenim. Ljudski život nema cijenu i svaka je ljudska žrtva uvijek suvišna.

Međutim, činjenica je da je virus ovdje među nama i da očito neće samo tako nestati. Stara izreka „svako zlo za neko dobro“ ukazuje na iskonsku ljudsku potrebu da se najveće tragedije sagledaju u cjelini, da se pronađe viši smisao u besmislu, da se u gubitcima i neprilikama stvori prostor za neke nove dobitke i prilike.

Nastojeći realno sagledati pandemiju i njezine posljedice može se reći da su uz tragične i negativne posljedice nastale i neke pozitivne promjene koje trenutno doprinose održavanju ili poboljšanju kvalitete naših života.

Značaj svakog ljudskog života

Nakon dugog vremena opće ravnodušnosti i dominacije profita nad čovjekom i ljudskim pravima, ljudski život se počeo poštovati i to na razini pojedinca, vlasti i društva u cjelini. Naime, u ovim specifičnim okolnostima, nezabilježenim u suvremenoj povijesti, korona virus hara svijetom ne vodeći računa o uobičajenim ljudskim kategorijama i podjelama. Njegov prioritet je ući u ljudski organizam. Činjenica je da su pri tome njegovom razornom utjecaju podložniji stariji i bolesni ljudi. Međutim, virus ne pravi razliku između bogatih i siromašnih, poznatih, slavnih i nepoznatih osoba, predstavnika vlasti i običnih građana, građana razvijenih i nerazvijenih zemalja svijeta.Virus tako trenutno potiče većinu stanovnika svijeta na zaokret u razmišljanjima, a svjetske političke lidere daslušaju medicinske stručnjake i vode računa o svakom ljudskom životu.

Rad od kuće

Protuepidemijske mjere su na velika vrata uvele rad od kuće. Mnogi zaposlenici u svijetu su tako dobili priliku da povremeno (u turnusima) ili kontinuirano rade od kuće. U uobičajenim okolnostima, koliko god voljeli svoj posao, svakodnevni 8-satni i duži radni tempo s ranim ustajanjem i kasnim lijeganjem te zahtjevnim međuljudskim odnosima zna biti naporan. Osim toga, u uobičajenim radnim uvjetima troši se dragocjeno vrijeme na putovanje kao i za uređivanje za posao (pranje i glačanje odjeće, šminkanje i sl.). Uviđamo sada na praktičnoj razini da radeći od kuće štedimo svoje vrijeme i energiju, često smo radno efikasniji te više vremena možemo provesti sa svojom obitelji.

 Vrijeme za sebe

Generalno većina nas previše vremena provodi na poslu. Sve je podređeno poslu, radnom tempu i egzistencijalnom samoodržanju. U Hrvatskoj, ali i u Europi su u relativno kratkom vremenu bitno pooštreni uvjeti za umirovljenje i za žene i za muškarce. Imperativ je raditi do duboke starosti bez vođenja računa o kvaliteti života. U postojećim okolnostima mnogi su radno aktivni  pojedinci (izuzev pripadnika profesija koje su u postojećim okolnostima na prvoj crti obrane od virusa) dobili priliku malo zastati, predahnuti, razmisliti o sebi i svom životu, rezimirati dosadašnja postignuća i redefinirati vlastitite ciljeve.

Odmor i za djecu i za roditelje od brojnih izvanškolskih aktivnosti

U uobičajenim okolnostima prosječno dijete ima izrazito strukturiran radni dan. Osim školskih, djeca imaju i brojne izvanškolske aktivnosti na koje ih vode i/ili razvoze roditelji nakon cijelog dana provedenog na poslu. Prestanak ovih aktivnosti i roditeljima i djeci je nakon početnog osjećaja gubitka i praznine možda donio osjećaj mira i olakšanja te mogućnost ležernijeg provođenja dana nakon praćenja nastave na TV-u ili on-line. Djeca su dobila vrijeme za psihološki iznimno značajnu nestrukturiranu igru, međusobno druženje s roditeljima te malo zdravog ljenčarenja bez osjećaja krivnje.

Vrijeme za konkretne poslove i aktivnosti za koje se nije imalo vremena u uobičajenim okolnostima

Svi imamo iskustvo s odjećom koju mjesecima ne stignemo pokrpati ili barem odnijeti krojačici na krpanje, ormarima koji su u kaosu i koje treba pospremiti, kućnim popravcima koji nam vise nad glavom, papirima koje treba uredno posložiti ili baciti, podrumom ili tavanom ili sobom svaštarom čije spremanje godinama odgađamo. Sada je dio nas napokon dobio poklonjeno vrijeme i za to.

Tehnološki napredak i na individualnoj i na kolektivnoj razini

S obzirom na mjeru socijalnog distanciranja, i na individualnoj i na kolektivnoj razini smo vrlo brzo, nakon početnog šoka, počeli koristiti dostupnu tehnologiju. Možemo slobodno reći da smo u ovom pogledu u Hrvatskoj u nekoliko tjedana uspješno prošli put od nekoliko desetljeća. Potreba da komuniciramo i da svoj život živimo i dalje najbolje što možemo u postojećim okolnostima promptno je otopila otpor prema tehnologiji i on-line komunikaciji na svim razinama i kod ljudi različite dobi i zvanja.

Očekivanje daljnjih pozitivnih promjena

Sve češće se čuje i piše u javnom prostoru i izvan njega da se nakon pandemije očekuju pozitivne globalne socijalne i ekonomske promjene. Tako se i stanovnici Hrvatske nadaju pravednijem i humanijem svijetu, prestanku besmislenih ratnih sukoba, smanjivanju razlika između bogatih i siromašnih, vraćanju iskonskog sustava vrijednosti, pobjedi dobrobiti i interesa čovjeka nad interesom kapitala, razvoju i ulaganju države u razvoj poljoprivrede i drugih grana gospodarstva koje je aktualna pandemija izbacila u prvi plan…

Slobodno nastavite nabrajati……

Život u ozračju pandemije još uvijek je nepoznanica za čitav svijet. Pokušavamo živjeti i voditi računa o sebi i bližnjima najbolje što možemo. U Hrvatskoj smo upravo prošli prvi ciklus strožih protuepidemijskih mjera. Trenutno smo na početku novog ciklusa, postupnog popuštanja mjera te u ovom trenutku ne znamo kako će se popuštanje odraziti na daljnji tijek epidemije.

Jednako tako, u ovom trenutku ne znamo da li su nastale promjene i dobitci trenutni te će nestati jednog dana kada se život normalizira ili će pak svi ili barem neki postati temelj za drugačiji i  kvalitetniji pristup radu i životu. O tome je sada možda još prerano govoriti. Kako god bilo, promjene su tu, u našem iskustvu i poboljšavaju našu kvalitetu života. Nadamo se trajno.

Sanja Mršić Jurina

Categories:

Tags:

No responses yet

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *