NEMOJMO ZABORAVITI ZAPOSLENIKE U POMAGAČKIM I DRUGIM PROFESIJAMA KOJI SU NA PRVIM CRTAMA OBRANE
Sjećanja na Domovinski rat, stradanja i patnju civila i branitelja za većinu hrvatskih stanovnika su još uvijek živa. U oružanom sukobu na prvoj crti bojišnica branili su nas naši branitelji. Stanovnici gradova na prvim crtama, koji su bili svakodnevno izloženi razaranjima, prkosno su unatoč svim strahotama nastavljali sa životnim aktivnostima. Iz rata smo, unatoč velikim žrtvama, izašli kao pobjednici.
Sada su nas zadesile okolnosti koje je još uvijek teško definirati. Kada je prije nekog vremena francuski predsjednik Emmanuel Macron upotrijebio pojam rat u prvi mah se to učinilo dramatičnim. Međutim, svaki dan sve više spoznajemo da ovo jest jedna vrsta specifičnog rata. Ovaj puta borimo se s malim, ali nevjerojatno moćnim i opasnim virusom koji hara cijelim svijetom i odnosi ljudske živote.
Sada su na prvim crtama obrane članovi Nacionalnog stožera civilne zaštite, članovi županijskih stožera civilne zaštite, liječnici epidemiolozi, infektolozi i svi drugi zdravstveni radnici, farmaceuti, policajci, vojnici, trgovci, proizvođači hrane, vozači, zaposlenici i volonteri Hrvatskog Crvenog križa te brojni drugi koji su zbog prirode svog posla konstantno u radnom pogonu. Svi ovi naši sugrađani dijele sudbinu cijele zajednice, dio su istog socijalnog konteksta.
Kada se govori o pomagačkim profesijama, u javnosti, ali i kod samih pomagača često je prisutno mišljenje kako su oni „emocionalno otporni“, odnosno kako trebaju podnijeti svaku situaciju na poslu, uključujući i stresnu, bez da to na njih utječe. Iako su pomagači poput vatrogasaca, liječnika, posebice u hitnoj pomoći, zaposlenika Crvenog križa i dr. uvježbani za rad u kriznim situacijama i oni su samo ljudi koje dotiče patnja njihovih bližnjih u situaciji kada je cijela zajednica pogođena ugrozama poput Covid-19 epidemije i potresa. Izloženi su i sami brojnim stresnim i rizičnim situacijama te pomažu drugima često zaboravljajući na vlastite potrebe.
U aktualnoj situaciji se, ne samo kod zaposlenika u drugim profesijama koji su na prvoj crti obrane od epidemije, već i kod pripadnika pomagačkih profesija, mogu javiti znakovi psihičke krize, sagorijevanja na poslu, zamora suosjećanja i drugi znakovi otežanog nošenja s pritiskom obavljanja posla u postojećim okolnostima.
Javljanje znakova tjelesne, emocionalne i mentalne iscrpljenosti je potpuno normalno te se i u takvim situacijama također može zatražiti i dobiti profesionalna podrška.
Sanja Mršić Jurina
U sljedećoj objavi ćemo pokušati objasniti zašto je tako teško podnositi samoizolaciju i preporuke za socijalnu distancu.
No responses yet