REAKCIJE NA TRAUMATSKI DOGAĐAJ KOD DJECE I MLADIH

Iako je svako dijete posebno, postoje neke uobičajene psihološke reakcije koje se mogu javiti nakon izloženosti traumatskim događajima. Djeca u Zagrebu koja su, uz iznenadno promijenjen način života uslijed Covid-19 epidemije, doživjela i potres ili su s roditeljima bila prisiljena napustiti svoj dom nakon potresa mogu manifestirati neke neugodne psihološke reakcije sukladno svojoj dobi.

Rekcije na traumatske događaje kod djece i mladih (Save the Children, 2011., prema Hrvatski crveni križ, 2016) mogu biti:

• Kod djece do 3 godine mogu se javiti sljedeće reakcije: držanje za roditelje; strah da će se nešto loše dogoditi; regresija ponašanja na mlađu dob (npr. sisanje palca, mokrenje u krevet); promjene u spavanju i hranjenju; povećana plačljivost i razdražljivost; manjak interesa za igru, agresivna igra, ponavljano prikazivanje traumatskih iskustava kroz igru; strah od stvari koji prije nije postojao; hiperaktivnost i slaba koncentracija.
• Kod djece od 4 do 6 godina mogu se javiti: izraženi nedostatak samostalnosti ili pretjerana samostalnost, tjeskoba i strah od različitih stvari i situacija; regresija ponašanja na mlađu dob; promjene u spavanju i hranjenju; manjak interesa za igru, agresivna igra, ponavljano prikazivanje traumatskih iskustava kroz igru; zbunjenost ili poremećena koncentracija; preuzimanje uloge odrasle osobe; mutizam-nemogućnost govorenja koja nije ranije postojala; somatizacija (npr. bolovi u trbuhu i glavi bez fiziološkog uzroka).
• Kod djece od 7 do 12 godina mogu se javiti: zbunjenost; povlačenje; višestruko ponavljanje priče o traumi; strah za sebe i druge; osjećaj krivnje; teškoće pamćenja, koncentracije i pažnje; poremećaj spavanja i hranjenja; agresija, razdražljivost ili nemir;somatizacija (npr. bolovi u trbuhu i glavi bez fiziološkog uzroka).
• Kod djece i mladih (od 13 do 18 godina) mogu se javiti: osjećaji krivnje, srama, tuge, bespomoćnosti; nagle promjene u odnosima; zaokreti u razmišljanju o svijetu i ljudima; rizično i autodestruktivno ponašanje; izbjegavanje i povlačenje iz društva; agresija i prkos prema autoritetima; briga za druge traumtizirane osobe; samosažaljenje.

Očekivano je da djeca i mladi manifestiraju neke od navedenih reakcija nakon izloženosti traumatskom događaju poput potresa, a posebice u situaciji kada se potres dogodio tijekom epidemije koronavirusa. Za djecu i mlade kod kojih će tegobe perzistirati ili kod kojih će se razviti ozbiljniji problemi na planu mentalnog zdravlja uputno je potražiti profesionalnu pomoć.

Sanja Mršić Jurina

U sljedećoj objavi navest ćemo neke općenite preporuke koje djeci i mladima mogu olakšati prilagodbu na aktualne okolnosti.