NAJČEŠĆI PSIHOLOŠKI PROCESI U SITUACIJI POTRESA

Uz pandemiju Covid-19 virusa i njezine posljedice, stanovnike Zagreba i okolice je 22. ožujka zadesio i razoran potres te nakon toga i veći broj manjih potresa. Jedan mladi ljudski život je izgubljen, više ljudi je ozlijeđeno, a dio stanovnika je izgubio svoje domove. Mnogi stanovnici Centra, dijela Zagreba koji je najviše stradao, zbog oštećenih dimnjaka žive do daljnjeg u svojim stanovima u teškim uvjetima, bez grijanja i tople vode.

Potres je vrsta prirodne katastrofe, iznenadan traumatski događaj prijeteće, visoko uznemirujuće naravi koji pogađa istodobno veći broj ljudi, zatiče ljude nespremne, dovodi do velih promjena u funkcioniranju zajednice, iziskuje mobilizaciju različitih resursa kako bi se nosilo s njegovim posljedicama. Kao takav nadilazi okvire uobičajenih iskustava i uzrokuje određene psihološke reakcije kod gotovo svakoga.

Vrsta kratkoročne psihološke reakcije se može razlikovati od osobe do osobe, ali obično uključuje simptome poput početnog stanja zbunjenosti, nesposobnosti razumijevanja podražaja, dezorijentacije, uznemirenosti, neugode, intenzivnog straha i bespomoćnosti. Psihološka reakcija na stres se kod većine ljudi uglavnom povlači kroz nekoliko sati ili dana. Kod određenog broja ljudi mogu se kroz nekoliko dana javiti i drugi simptomi u sklopu akutnog stresnog poremećaja. Simptomi akutnog stresnog poremećaja mogu trajati duže od mjesec dana i prerasti u posttraumatski stresni poremećaj, posebice kod pojedinaca izloženih sekundarnim stresorima ili daljnjim traumatskim događajima. Osim posttraumatskog poremećaja mogu se razviti i drugi poremećaji iz kruga anksioznih i depresivnih poremećaja te ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

U Zagrebu je dio građana nakon potresa nastavio dalje živjeti u svojim domovima bez većih materijalnih problema. Drugi dio građana trpi i značajne materijalne posljedice potresa. S obzirom na to da će saniranje štete u njihovim domovima trajati duže vrijeme kod ovih građana se, u kombinaciji sa stresnim zahtjevima korona virus situacije, mogu javiti dugoročnije posljedice, posebice u vidu osjećaja zabrinutosti, nesigurnosti, potištenosti, pesimističnih projekcija u budućnost, itd.

Kako bismo što bolje predočili psihosocijalne posljedice prirodnih katastrofa, navest ćemo rezultate istraživanja provedenog u Hrvatskoj koji su izneseni u publikaciji Hrvatskog crvenog križa „Psihosocijalna podrška u kriznim situacijama velikih razmjera“ (Hrvatski crveni križ, 2016). Istraživanje su proveli Dean Ajduković i Helena Bakić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na 450 stanovnika u 2 općine: poplavljenoj općini Gunja te u nepoplavljenoj, ali ugroženoj općini Bošnjaci. Istraživanje je provedeno u studenom 2015. godine (godinu i pol nakon poplave) i listopadu 2016. godine (oko dvije i pol godine nakon poplave). Na individualnoj razini, u obje zajednice između dvije vremenske točke došlo je do smanjenja simptoma posttraumatskog stresa i depresije. Ovaj rezultat pokazuje kako i sama ugroza katastrofom može dovesti do izraženijih stresnih reakcija (u zajednici koja nije poplavljena) i kako s vremenom dolazi do oporavka i izravno i neizravno pogođenih ljudi. No, u poplavljenoj zajednici, simptomi posttraumatskog stresa i depresije značajno su bili viši nego u nepoplavljenoj zajednici čak i dvije i pol godine nakon poplave, što se smatra dugoročnim posljedicama.

Sanja Mršić Jurina