NAJČEŠĆI PSIHOLOŠKI PROCESI U SITUACIJI COVID-19 PANDEMIJE

U relativno kratkom vremenu dio po dio svijeta suočio se s ugrozom u vidu Covida-19, a unatrag nekoliko tjedana postao je sastavni dio i hrvatske realnosti. Covid-19 je novi, iznenadni i životno ugrožavajući zdravstveni stresor globalnih razmjera koji je svima preko noći promijenio dosadašnji način života. Natjerao nas je da preispitamo bazične životne pretpostavke, suočimo se s vlastitom ranjivošću i prolaznošću te s činjenicom da postoje sile i pojave koje su izvan naše kontrole.

Također nas svakodnevno potiče da se, u ime odgovornog ponašanja prema drugima i očuvanja vlastitog tjelesnog zdravlja i života, pridržavamo sve restriktivnijih pravila i ograničenja.

U prvim danima novonastale situacije mnogi ljudi su reagirali zbunjenošću, zabrinutošću i nesigurnošću. Neki pojedinci su reagirali čuvstvima intenzivnog straha, kojeg su pokušali, između ostalog, umanjiti pretjeranim, nepotrebnim gomilanjem prehrambenih namirnica, zaštitnih sredstava i sl.

Drugima je suočavanje s vlastitom ranjivošću i bespomoćnošću bilo previše bolno. U takvim situacijama ljudi se mogu psihološki braniti negacijom ozbiljnosti situacije, pojačanom aktivnošću, pružanjem otpora i inzistiranjem na aktivnostima koje su simbol ustaljenog načina života ili kombinacijom navedenog što može rezultirati nepridržavanjem uputa liječnika i postavljenih pravila samoizolacije, socijalne distance i sl.

Nakon ove prve faze uslijedila je druga faza u kojoj se trenutno nalazimo. Postajemo sve više svjesni toga da ovo nije situacija koja će tako brzo proći te da će naš život vjerojatno neko vrijeme (možda i duže) otprilike ovako izgledati. Slikovito rečeno cijeli svijet je iz 5. brzine naglo prešao u 2., a samo pojedine vitalne službe rade u punom pogonu. Postajemo svjesni različitih gubitaka na osobnom i na općem planu. Prijeti kolaps gospodarstva, neki ljudi su preko noći ostali bez posla, a malim i velikim poduzetnicima prijeti urušavanje njihovih poslova. Male životne radosti poput ispijanja kave s prijateljima u kafiću, ručkova i večera u restoranima, proslava rođendana u krugu prijatelja, odlazaka u kino, kazalište, muzeje, šetnji prepunim ulicama, šopingiranja, odlazaka na masažu, frizeru i kozmetičaru, putovanja i još brojne druge stavljene su do daljnjeg na čekanje.

Sve ovo navedeno predstavlja određeni gubitak i može pokrenuti proces žalovanja. Proces žalovanja se sastoji od nekoliko faza kao što su faza šoka, negacije, zatim ljutnje i nakon toga depresije koja može uključiti osjećaje tuge, ruminacije vezane uz gubitke, nesanicu, smanjeni apetit. Nakon depresije bi trebala uslijediti faza prilagodbe i prihvaćanja novonastale situacije. Većina ljudi će kroz navedene faze proći relativno brzo i bez većih posljedica po psihičko zdravlje. Dijelu ljudi će možda trebati duže vrijeme prilagodbe uz moguće javljanje određenih psihičkih tegoba.

Međutim, svaki gubitak i svaka neprilika mogu otvoriti prostor za neke nove dobitke i prilike. Postoje među nama pojedinci koji uočavaju i neke pozitivne elemente u ovim tegobnim okolnostima – više smo orijentirani u obitelji jedni na druge, dobili smo vrijeme za rezimiranje dosadašnjih postignuća i redefiniranje vlastitih ciljeva, naša zajednica kao i cijeli svijet su povezani na jedan drugačiji i kvalitetniji način.

Sanja Mršić Jurina